Otok Korčula
Korčula je otok s najbujnijim raslinjem na jadranu i svojevrsni je ekološki raj Sredozemlja. Prekriven je stotinama vrsta mirišljivog sredozemnog bilja i bujnim šumama, po kojima je u dalekoj prošlostidobio ime Korkyra Melaina (Crna Korčula). Jedna od najrasprostranjenijih biljnih vrsta na otoku , česmina ili crnika "Quercus ilex", stoljećima je bila osnova korčulanske brodogradnje. Stabla maslina i južnog voća nisu samo prirodni ukras već i gospodarski izvor za otočno stanovništvo. Bogato vinorodno područje Korčule poznato je i po čuvenim vinima ovog kraja: grk, pošip, postup i dingač. Otok Korčula dug je 46,8 kilometara, a površina mu je 276 četvornih kilometara. Od kopna, poluotoka Pelješca , dijeli ga samo 1270 metara. Nalazi se u skupini srednjodalmatinskog otočja u Jadranskom moru. Udaljen je 49 nm od Krfa.
Korčula - Grad Marka Pola
Grad Korčula jedan je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova Sredozemlja i tradicijonalno je turističko i kulturno središte istoimenog otoka. Srednjovjekovne zidine opasaju stari grad i njegovo bogatstvo muzeja, riznica, gotičkih i renesansnih palača, crkve i kapele. Od sačuvanih narodnih običaja, pjesama i plesova, viteška igra moreška prestavlja izuzetan raritet. Grad Korčula kao upravna cjelina uključuje sam grad Korčulu, Račišće, Žrnovo, Pupnat i Čaru dok su ostala veća mjesta na otoku: Lumbarda, Smokvica, Blato i Vela Luka, a cijeli otok broji oko 22 000 stanovnika.
Korčula nekad
Korčula je grad u kojemu povijest živi u sadašnjosti. Brojni spomenici i grač‘evine, od lumbardske "psefizme", najstarijeg pisanog dokumenta u kamenu u ovom dijelu Europe, do korčulanske katedrale, svjedoče o raznim civilizacijama koje su se ispreplitale na ovom otoku: grčka, rimska, ilirska, hrvatska, mletačka. Korčulani su bili i ostali poznati pomorci, brodograditelji, graditelji, ribari, klesari i umjetnici.
Korčulanski statut iz 1214. godine jedan je od najstarijih pravih spisa u ovom dijelu Europe i potvrč‘uje civilizacijski kontinuitet na ovim prostorima. Tradicija korčulanskih bratovština s njihovim spektakularnim procesijama počinje još 1301. godine i ostala je nedirnuta sve do danas.